Stevia
Stevia Rebaudiana biljka je podrijetlom je iz Paragvaja gdje se više od 1500 godina koristi kao zaslađivač gorkih ljekovitih pripravaka, čajeva (mate čaj!) i ostalih napitaka. Krajem 19. stoljeća steviju je »otkrio« talijanski botaničar Bertoni i tako omogućio njezin uzgoj i u drugim krajevima svijeta. U obliku praška dobivenog sušenjem lišća ili vodenog ekstrakta stevija je vrlo slatkog okusa. Prirodni sastojci stevije glikozidi (steviozidi i rebaudiozidi A i C) čine je i do 300 puta slađom od običnog šećera. Stevija je prirodni zaslađivač, za razliku od šećera ne izaziva karijes niti nepoželjnu toleranciju na okus, sprečava nastajanje zubnog plaka, nema kalorija, nema štetnih nuspojava poput umjetnih zaslađivača i otporna je na visoke temperature tj. pogodna i za pripravu kolača…
Stevija je grmolika biljka koja se sadi u proljeće, a u kasnu jesen, prije cvatnje, beru se listovi koji se zatim suše. Zbog svojih svojstava stevija je dobar izbor za dijabetičare, za ljude s povišenim tlakom ili prekomjernom težinom i za sve one koji izbjegavaju rafinirani šećer u prehrani. Stevija snižava razinu šećera u krvi, ne utječe na inzulin (važno za dijabetičare!), snižava i visoki krvni pritisak, smanjuje osjećaj gladi, poboljšava probavu… Prehrambena stevia dostupna je u orginalnom obliku – kao biljka, u obliku sušenog lišća – u komadićima ili samljevenog, bijelog ili zelenog praška – ekstrakta, te u obliku ekstraktne tekućine. Termostabilnost stevije čine je zaslađivačem izbora kod pečenja, pošto je njezina termostabilnost do 212 C. Potrebno je napomenuti kako se glikozidi, zaslužni za sladak okus stevie, ne razgrađuju u ljudskom organizmu. U Hrvatskoj, stevia je odavno priznata kao ljekovita biljka. U današnje doba prepoznate su sve prednosti ove biljke kao prirodnog zaslađivača, npr. u Japanu ona danas zauzima oko 50% ukupnog tržišta zaslađivačima.